Prdimahovina

Ako očekujete društveno prihvatljivo mišljenje, budite na oprezu.


22.04.2014.

I ništa, i ništa me vise ne inspiriše sem lepote što se u nadi nazire...

Jednom prilikom sam sjedila u taxiju na putu prema mom omiljenom stadionu. Bila sam shrvana i to mi je putovanje doista dobro došlo. Taksista je bio ljubazan čiko po imenu Lorenc. Objašnjavao mi je da se njegovo ime piše s dva početna "L". Pokazao mi je na našim zajedničkim putešestvijama od AC Hotel Som-a gdje obično spavam kad sam u katalonskoj prijestolnici do Camp Noua sve živo što vrijedi očima vidjeti, pogotovo ako navijaš za Barcelonu. Lorenc je volio slušati o Bosni i Hercegovini i Sarajevu čak je i suzu pustio nad nepravednom sudbinom našeg naroda, a posebno o tome kako je meni na um palo da putujem u Barcelonu i kakve ja veze imam s fudbalom. Sporazumijevali smo se na engleskom, španskom, katalonskom, njemačkom, bosanskom i talijanskom. Rukama i nogama smo jedno drugom objašnjavali viceve i smijali se do suza.

Te večeri mi se ostvario san. Glupo je i pričati. Reći ću samo da sam svojim očima vidjela demolirani Real Madrid i da je meni za umornu dušu u 9. minuti susreta Xavi zabio gol na asistenciju Inieste i potrčao prema istočnoj tribini držeći čvrsto grb kluba koji voli. Petom je primio loptu, "proturio" je kako samo majstor zna na desnu nogu i lobovao Casillasa. Oborila sam Kineza kad sam skočila. Ispale su mi stvari iz torbe. Grlila sam nepoznate ljude i vrištala. Onda se desio Pedro, pa se desio Villa, pa onda opet Villa i na kraju Jeffren.

Poslije utakmice me je čekao Lorenc. Vozio me je prema centru da idem pit'. Rekla sam mu: "Gospodine Lorenc, mislim da sad mogu slobodno da umrem."

A on je odgovorio: "Zar nakon samo jednog momenta velike sreće čovjeku da bude dosta?"

Zašutjela sam. Razmišljala sam o toj rečenici dugo, a prošlo je već 3 godine i par mjeseci. Proslavila sam tu pobjedu kako pravom Bošnji dolikuje, a kad je prošao dernek i kad se sve smirilo opet sam se sjetila čovjekovih riječi.

Kad gledaš Iberijsko more sa Espiga del Bogatella skontat ćeš da "jednom" nije dovoljno.
I da je čika Lorenc bio u pravu ko nije probao escabeche nema pojma o životu.

(https://www.youtube.com/watch?v=jTxnhfKUYf8)

21.04.2014.

Mahanje bijelom zastavicom

Čovjek zna kad je dosta. To je ona jedina životna odluka koja ovisi o nama samima. Ona, gdje se više niko ne može upetljati, ništa promijeniti, ništa dokazati. Naše "Dosta!" je samo naše. Ma koliko da se hvalili da smo samostalni, većinu svojih odluka donosimo mimo sebe ili samo u blagom skladu sa svojim htijenjima, jer... Kada nekog volite onda želite da bude sretan. I to su oni razlozi zašto čovjek u koječemu ne može uraditi ono što je 100% njegovo, jer bi time vjerovatno povrijedio svog nekog.

Kad vas metaforično kičma boli od ambosa od 200 tona kog nosite na leđima već dugo, kad vam srce preskače od nepravde i huje, kad vam se oči pune suzama nakon najezde neartikulisanih priglupih uzvika, kada sjedite u autu na semaforu i ne krenete kad je zeleno, nadajući se da ima neki način da se samo prebacite u drugi svijet: tada recite "Dosta!".

Ništa nije dobro, ako se zbog tog osjećate loše. Upamtite! Nije laž da neko ko vas voli fizički ne može podnijeti vaše suze. Kada vas neko voli on bi otcijepio komad svoje imaginarne duše, u koju možda ni ne vjeruje, i servirao vam je za doručak. Da vam bude bolje. Za vaš osmijeh, kad vas neko voli, spreman je od najlošijeg alata i sastojaka koji su doslovno ništa ni sa čim, napraviti mašinu koja će vas nasmijati. Za vaš osmijeh, i to svi zaslužujete, onaj ko vas voli, ako vas voli, bit će spreman da dovuče Bakira Izetbegovića kao taoca i da mu se skupa smijete jer je glup. Kad vas neko voli nema granica, nema "neću", nema "nemam vremena", nema "nije dovoljno, daj još", nema "mijenjaj se". I ne opraštajte ako se to desi. Ne opraštajte nikome ko je učinio da se osjećate loše.

Upamtite, da ima svakakvih ljudi i da neke ljude drži u životu tuđa nesreća. Ali nemojte vi biti ti ljudi i nemojte se okruživati takvim. Nemojte dozvoliti da se osjećate loše zbog bića od krvi i mesa, koje sere i piša k'o i vi. Pogledajte se, skontajte se i samo budite dobro. Pobacajte stvari koje vas podsjećaju na loše, poderite pisma koja vas podsjećaju na laži, izbrišite iz glave ono što možda neće iz srca, ali strpljivi budite. Jer otići će sve u pičku materinu samo kad vi to poželite!

Gospodari ste svog svijeta. Ne otvarajte vrata strancima i pazite kako prelazite cestu. Možda ste danas prošli kraj nekog ko bi vam mogao promijeniti život. Možda držite oči zatvorenima, a pred vama pregršt nekakve ljepote koja bi vam dala oduška na par minuta. Vi ste svoji ljudi. I nemojte nikad dozvoliti da vas drugi čovjek ponizi i pređe. Ne dajte da vas iko proda i napravi levatima.


Samo recite: "Dosta!" kad osjetite da je vrijeme. I onda krenite iz početka. I idite, trčite slalom, vozite Tomos, putujte vozom ili avionom, idite sve dokle možete i hoćete i ne osvrćite se nikad. Recite sve što trebate sad, jer nema ništa gore nego "kasno". I idite i bježite i samo budite sretni. Jer, bez zajebancije, niko na svijetu nije vrijedan nijednog vašeg lošeg dana. Onaj ko vas pustim očima gleda dok plačete nije čovjek.


Ne gledajte dnevnik.
Kad vam se shoppinguje, shoppingujte.
Kad vam se pije piva, pijte pivu.
Kad vam se bježi, bježite.
I ne vjerujte jebivjetrima koji vam pokušavaju utuviti u glavu svoje imbecilne vrijednosti putem uber inteligentnih citata i savjeta.
Samo slušajte srce, kitu, ili koji već ogran i udrite.
Samo to i ništa više!



Noviji postovi | Stariji postovi

Prdimahovina